trag u beskraju

Kada se voli svi racionalni razlozi padaju u vodu,ali kad-tad dođe trenutak razumnog razmišljanja o ljubavi. Ako ona počne mučiti umijesto da veseli, umara umijesto da opušta. Tada treba prekinuti i reći joj zbogom.
Svaka napuštena strana će po logici taštine pokušati vratiti odbjeglu i neposlušnu ovčicu natrag u svoj tor, ali ma koliko je bio glas naivne životinje ona odbija. Jer svako ima svoj zvjezdani trenutak, kada mu proradi mozak, ma koliko skroman bio...

"...Bijaše jednom jedna ptica. I bijaše ukrašena parom savršenih krila i svjetlucavim, šarenim i čudesnim perjem. Najzad bujaše to životinja stvorena da leti slobodno na nebu i da raduje svakog ko bi je posmatrao.
Jednog dana, jedna žena vidje pticu i zaljubi se u nju. Posmatraše njen let usta otvorenih od čuda, dok joj je srce brzo lupalo a oči sijale od uzbuđenja. Pozva je da lete zajedno i obje putovaše nebom u potpunom skladu. Žena se divila, obožavala i slavila pticu.
Ali onda pomisli, možda ptica želi da upozna daleke planine i žana se uplaši. Uplaši se da se nikada neće osjećati isto s nekom drugom pticom. I osjeti ljubomoru na sposobnost letenja koje je ptica imala.
I osjeti se usamljenom.
I pomisli: "Spremiću zamku. Čim se ptica slijedeći put pojavi, nikada više neće otići."
Ptica , koja je također bila zaljubljena, ponovo dođe slijedećeg dana, upade u zamku i ostade zarobljena u kavezu.
Svakog dana gledala je pticu. Tamo bijaše predmet njene strasti i ona ju je pokazivala svojim prijateljicama, koje primjetiše: "ti si osoba koja ima sve". U međuvremenu, počela je da se događa neobična promjena. kako je pticu posjedovala i više nije imala potrebu da je osvaja, poče da gubi interesovanje za nju. Ptica ne mogavši da leti i izrazi svoja životna osjećanja, poče da blijedi, gubi sjaj, postade ružna i žena joj više nije poklanjala pažnju, osim dok ju je hranila i čistila kavez.
Jednog lijepog dana, ptica uginu. Ona se duboko rstuži i život je provodila misleći na nju. Ali nije se sjećala kaveza, već samo onog dana kada ju je ugledala prvi put kako leti zadovoljna među oblacima. I kad bi samu sebe osmotrila, shvatila bi da je ono što ju je toliko dirnulo bila ptičija sloboda, snaga krila u pokretu, a ne njeno fizičko tijelo.
Bez ptice, njen život je izgubio smisao i smrt pokuca na njena vrata.
"Zašto si došla?" upita ona smrt.
"Da bi ponovo mogla da letiš na nebu zajedno sa pticom", "Da si joj dozvolila da zauvijek leti, voljela bi je i divila joj se još i više; ali sada sam ti ja potrebna da bi je ponovo srela".

"Jedanaest minuta" Paulo Koeljo

Ostaše sami na kraju puta.Sazidaše kuću, obuzdaše mržnju, izvadiše trn iz oka. Trajalo je dugo kao vječnost, a možda je bio trenutak kao iskra.
Mrsiše im kosu veseli tonovi. Tako laki i ravnodušni stajaše srušeni.Oni ne drobe hljeb u mlijeko da bi bili siti, niti gledaju "kulturno-umjetnički" program da bi bili nasmijani. Ne izgovaraju riječ "uzalud" jer nema svrhu.
Do kraja izdržaše staklene ljude, krvave zidove, svjetlost dana.Za početak i za kraj treba dvoje (kolo je teško napraviti)
Divovi ili crvi?
Pitam se šta su?
Ko je on?
Pred kim kleči?
Ko je ona?
Pogledaj im oči kako su ljubomorne na tvoje usne, što mogu uvijek ljubiti i voljeti. Zaboravi crnu boju što je savila gnijezdo u tebi.
Sunčano jutro ih opet budi.Fali jedan korak da sve opet ne zaboli, hoće li ga napraviti zajedno ili će krivica podjeljena biti, ali ako žele mogu stići.
Navijam za vas u tišini.Plavi oblak vrijeme broji, ne dajte da postane crni.


Jednoj N i jednom D

....Jer on nema pojma, a ona ne zna kako da mu objasni ono sto je bilo prije vazno mi nije...
I tako dok se ne napuni sito i prospe u korito pa razdijeli psenica od kukolja, ona kaze, a srce joj ne laze.
Postojala je djevojka koja te stvari nije znala objasniti. Bila je najljepša cura u gradu i mnogi su se frajeri borili za njenu naklonost. Mnogi su i pričali da su bili sa njom, a nisu je čak ni usnili. Kada joj je bila dvadeset i koja, zaljubila se u Njega, a on u Nju. Vjenčali su se i sve bi to dobro krenulo da je on nije neprestano sumnjičio. Mučilo ga je što je lijepa i što je mnogi žele i zato ju je počeo maltretirati. Ne dao Bog da zakasni kući, odmah bi digao viku. Mučio je tako i sebe i nju otprilike desetak godina. Rodili su djete, izgradili kuću, a cijelo to vrijeme ona mu je u svemu popuštala. Sjedila je u kući, družila se s kućnim paucima i pozdravljala samo dvije drugarice. Nikada ni sa kim nije popila piće, nije izašla, nije se radovala a nije ni tugovala. Kao da je nešto skrivila što je i prije njega živjela. Vjerovala je da mora ispaštati. Njegove su dvojbe, međutim, postale noćne more. Naravno, počeo ju je i varati, a što je više varao to je više prebacivao njoj. Kako joj nije imao više šta prebaciti, osim prošlosti u kojoj ga nije ni poznavala i u kojoj je bila sa otprilike tri frajera, maltretirao je sa ta tri frajera do ludila. Iseljavao se i useljavao u kuću kao u hotel, odlazio, dolazio, tukao je i molio za oproštaj, prklinjao je i dozivao.
Činio je sve kako bi je sve više ponizio, kako bi se ona osjećala krivom što je uopšte bila živa dok njega nije srela. Kao i svaka druga žena i ona bi voljela da je prvo njega srela i da je prije njega niko nikad prevario nije.
Dala bi bila ruke obadvije samo da mu objasni kako je jedino njega voljela, kako je jedino njemu sve oprostila i kako joj ništa osim njega nije važno. Ali uzalud... Sve što bi rekla, za njega je bila laž.
Na kraju ga je ostavila. Ne zato što ga više nije voljela,nego zato što više nije mogla trpjeti. Njegova muškost uništila je i poslijednji atom njene ženstvenosti. A on nije shvatio da žena samo u jednoj ljubavi voli ljubavnika,a u svim ostalim ljubav.



By: Alka Vuica "Kritika muškog uma"

Samo mala proba :)